Radoslav Babić, šef Službe sanitarne
kontrole uveren je da će rezultati interlaboratorijske
kontrole vode u okviru saradnje sa Centrom za tehnologiju
vode u Karlsrueu, Nemačka, obeshrabriti neargumentovana
osporavanja kvaliteta vode iz Beogradskog vodovoda.
Nedavno je u oblasti kontrole kvaliteta
vode uspostavljena saradnja sa Centrom za tehnologiju
vode u Karlsrueu, u Nemačkoj. Sa ovom nezavisnom referentnom
laboratorijom u okviru IAWD-a [The International Association
of Waterworks in the Danube Catchment Area] radiće se
uporedne analize vode za piće na dva načina. Uzorci naše
vode slaće se u Nemačku sa rezultatima analiza na dodatnu
kontrolu. Uporedo će njihovi stručnjaci slati uzorke svoje
vode sa izvesnim "tajnim dodatkom" i zadatkom
da se on u našoj laboratoriji identifikuje, izoluje i
da mu se odredi koncentracija. Zatim će se uzorci sa rezultatima
slati u Nemačku na proveru. Ovaj metod je uobičajen u
svim zemljama sveta, s tim što su evropske norme strožije
od onih u Americi i Kanadi na primer, a primenjuje se
za različite provere i površinskih voda, vazduha i dr.

Aeratori na II etapi Banovo Brdo
Česmovača sa medjunarodnim atestom
"Rado smo prihvatili saradnju sa ovim uglednim Centrom
i nemamo tremu, zato što svakog trenutka pod punom profesionalnom,
moralnom i krivičnom odgovornošću stojimo iza rezultata
svojih analiza", ističe Radoslav Babić, šef Službe
sanitarne kontrole Beogradskog vodovoda i kanalizacije,
i dodaje "Šta više, uveren sam da će rezultati ove
saradnje biti naš dodatni argument u raspravama o kvalitetu
vode Beogradskog vodovoda, koje često neargumentovano
u javnosti podstiču nedobronamerni "stručnjaci"
i "dušebrižnici". Postoje sumnje da iza njih
stoji lobi za plasiranje mineralnih i flaširanih voda.
Ova industrija postaje sve jača, a nastupi pojedinih proizvođača
sve agresivniji u pravcu pijaće vode iz vodovoda. Sa jedne
strane voda iz vodovoda se strogo kontroliše, a mineralne
i flaširane vode prolaze kontrolu, iako imaju povećan
procenat minerala natrijuma, magnezijuma... U javnosti
danas niko ne opominje da mineralnu vodu ne treba piti
u većim količinama.
Takođe treba postaviti pitanje kućnih aparata za filtraciju
vode. Bilo je više slučajeva lošeg kvaliteta vode iz ovih
aparata. Potrošači su se žalili na kvalitet gradske vode.
Prilikom odlaska na uzimanje uzoraka, kod ovih potrošača
zaticani su aparati za kućnu filtraciju vode. U slučaju
da se filteri ne menjaju na vreme – voda iz ovih aparata
postaje neispravna i opasna.
Naš sagovornik podseća da je Pravilnik o higijenskoj
ispravnosti vode za piće iz 1998. godine usklađen sa smernicama
Svetske zdravstvene organizacije i direktivama Evropske
unije i da su u Beogradskom vodovodu uspostavljena dva
stepena kontrole fizičko-hemijske i bakteriološke ispravnosti
vode.
Prvi stepen vrši se u svim proizvodnim pogonima – pogonskim
laboratorijama, a drugi stepen u Službi sanitarne kontrole
vode, koja je organizaciono nezavisna od proizvodnje.
Uporedo sa kontrolom kvaliteta vode koju obavlja Beogradski
vodovod, vrši se kontrola u Gradskom zavodu za zaštitu
zdravlja, kao i ispitivanje na radio-aktivnost u Institutu
Dragoslav Karajović. Ocene svih ovih ustanova su identične
– voda u beogradskom vodovodnom sistemu je sanitarno-higijenski
ispravna.
Uzbuna bez razloga
Šemom uzorkovanja u koju su uključena i prigradska
naselja, sve se kontroliše. Svakoga dana uzimaju se uzorci
u svakoj fabrici vode, a kontroliše se i po dvadeset slavina
potrošača na reprezentativnim mestima (restorani, škole,
javne ustanove...). Na rezervoarima se uzorci uzimaju
jedanput nedeljno. Beogradski vodovod godišnje kontroliše
8 000, a Gradski zavod za zaštitu zdravlja 7 000 uzoraka,
što ukupno iznosi 15 000 planiranih uzoraka na godišnjem
nivou.
«Voda nikada nije izazvala hidričnu epidemiju u
beogradskom vodovodnom sistemu» ističe Babić. Po njegovoj
oceni, informacija o pojavi atrazina u savskoj vodi samo
je uznemirila građane. Količina atrazina bila je u granicama
dozvoljenog. Po Pravilniku o higijenskoj ispravnosti vode
za piće iz 1998. godine bilo je dozvoljeno 2µg atrazina
po litru vode, dok je po novom pravilniku ova granica
pooštrena na 0,1 µg. U decembru je bilo zabeleženo 1,5
µg atrazina po litru vode tako da nije bilo potrebe da
se uznemirava javnost. Treba napomenuti da je u Americi,
na primer po pravilniku njihove kontrole dozvoljena granica
atrazina je 3 µg po litru. Na pojedinim pogonima, preventivno
je doziran aktivni ugalj.
Situacije, poput onih u Kraljevu i Topoli, u Beogradu
nisu moguće. Kraljevački i Topolski vodovod nemaju odgovarajuću
tehnologiju za preradu vode. U Topoli je zatajila faza
hlorisanja. Što se fenola tiče, taj problem rešavaju filteri
sa aktivnim ugljem. U beogradskoj vodi nikada nisu nađeni
teški metali: olovo, kadmijum i živa, kao ni specijalne
organske supstance koje mogu biti kancerogene: policiklični
– aromatični – ugljovodonici i polihlorovani bifenili
i trifenili, kao ni virusi i mikroorganizmi.
Dohlorizacija za udaljene potrošače
Građane ponekad uznemiri bela voda u sistemu
što se objašnjava pojavom mehurića vazduha u vodi, koji
nastaje u distrubutivnom sistemu (tzv. disperzija vazduha
u vodi). Građani često misle da je u pitanju povećana
koncentracija hlora u vodi, što je sasvim pogrešno. Ova
pojava nema nikakav sanitarni-higijenski značaj.
Najčešće žalbe potrošača, osim pojave bele vode, kako
kaže Babić, odnose se na miris, ukus i pojavu mutne vode.
Ovakve pojave javljaju se u cevima gde je nedovoljna potrošnja
vode – u «mrtvim tačkama». Ovi problemi se rešavaju intenzivnim
otakanjem slavina potrošača, dok se voda ne izbistri.
Radoslav Babić osvrnuo se i na neke aktivnosti
u Beogradskom vodovodu koje se trenutno sprovode u cilju
očuvanja dobrog kvaliteta pijaće vode.
U toku je prolećno plansko ispiranje vodovodnog sistema.
Na crpnim stanicama u Jakovu, Lipovici i Ripnju vrši se
dohlorizacija zbog održavanja potrebne količine hlora,
koji je nezamenljivo antibakterijsko sredstvo bitno za
mikrobiološku ispravnost vode. Zahvaljujući dohlorizaciji
na CS Ripanj, Beli Potok i Pinosava piju vodu dobrog kvaliteta,
a zahvaljujući dohlorizaciji na CS Jakovo, Progar je snabdeven
kvalitetnom pijaćom vodom.
Na beogradski vodovodni sistem priključeno je Barajevo
sa okolnim selima. U Barajevu je isprana cela vodovodna
mreža i rezervoar tako da se Barajevo, Vranić i Meljak
danas snabdevaju vodom dobrog kvaliteta.
Na kraju razgovora Babić je sa optimizmom izjavio da Beograd
ima dobar vodni potencijal, bez obzira na sumnje koje
su prisutne kod dela naše javnosti. Izgradnjom fabrike
Makiš 2 taj potencijal će biti iskorišćen, a Beograđani
će imati dovoljno kvalitene pijaće vode tokom cele godine.
Vladislav Stojanović
www.bvk.co.yu
Vaši
komentari